Pjesmu „Žito“ pjevala je Marija (Mare) Kirinčić u Mariboru 1969. godine. Pjesmu je zapisao Rado Žic Mikulin,[1] a 2020. preveo Leonard Eleršek.
ŽITO (ŠTO)
Ječam[2] žito, zrnje plemenito,
oduvijek ljude si hranilo,
narodu si štap navijeke bilo.
Kad te sunce lijepo pozlatilo,
zrnom ti si obilno rodilo,
puno špijca od teb' se pravilo,
s repom u loncima kuhalo,
od tebe se kruha je radilo
što je ljudim' velu snagu dalo.
A kada te mrčina pokrila,
zrnja tvoga oskudica bila,
što je ljude od doma gonila,
po svijetu mjesta su tražili
gdje li bi te opet posijali.
ŽITO (ČA)
Ječman žito, zrnje plemenito,
jod vavik judi si hranilo,
šćap narodu vavike si bilo.
Kad te slnce lipo pozlatilo,
jonda si zrnon obilno rodilo,
čuda špijca se je delalo,
zi ripun va brunci kuhalo,
jod tebe kruh se je delalo
ča je juden velu forcu dalo.
Ma kad te je mrčina pokrila,
zrnja tvoga premalo je bilo,
pa je judi od domi gonilo,
po miru mista su jiskali
kadi bi te poznova sijali.