Pjesmu „Šipun“ pjevali su u Baškoj na otoku Krku 1893. Matanić i Šeršić naizmjence, a zapisao ju je Anton Mrakovčić Pavlić. To je pjesma o prvom hrvatskom prekomorskom pothvatu iz 642., kada je časno napadnut grad Sipont, današnja Manfredonia.[1] Tom je prilikom poginuo sam vladar Beneventa, vojvoda Ajon, što se saznaje iz Povijesti Langobarda, koju je napisao Pavao Đakon. Pjesmu je sačuvao i prepisao Rado Žic Mikulin, a preveo L. Eleršek 2019. godine. Objavljena je u zbirci čakavske epike Putom Sunca (2019.).
SIPONT (ŠTO)
Šipun grade, lijepo ti je ime,
al’ ti ljudi jako nevaljali
kada tuđe brode napadaju.
Tri su naše kundure[2] napali
što su ondje u komercu[3] bile,
po 'Taliji robu prodavale
i mirno po moru putovale.
Šipunjeri iz jatne[4] luke bili,
dvije kundure oni zaplijenili,
svu posadu u lance stavili
i tamnici crnoj ih vodili,
njima polja oni obrađuju,
siju, oru, sijeku i kopaju.
Treć' kundura vjetar uhvatila,
po Jadranu pred njima bježala,
sva je jedra ona poduplala
da bi brže po moru plovila.
Kad je ispred Cresa ona bila,
straža ju je naša opazila,
njoj ormanice uputila.
Ormanice dušmanu veslale,
što ih čeka dati su mu znale.
Dušman brode kada je vidio,
rutu odmah on je promijenio,
Šipunu on pramce usmjerio,
brod'ma strašnim nij' se približio.
Kundura je u luku pristala,
glase tužne knezu je poslala.
Šipunjeri brode oplijenili,
svu posadu njinu zarobili.
Burutuse vijesti je dobio
koje teklič njemu je donio.
Knez plovbana brzo naručio
neka čuje što se dogodilo.
Plovbanu on brzo poručuje
neka flotu za boj pripravljuje,
nek’ izbere sve hrvatske plavi,[5]
njima Šipun neka brzo smlavi,
Šipunjer'ma neka pljusku daju,
pa nek' znaju koga napadaju.
Plovban brzo sve korbane zove
brodovima njemu nek' doplove,
neka brode lijepo oružaju
i na novo nek’ ih obojaju,
slaba vesla drugima mijenjaju,
nova jedra neka im stavljaju
jer će trebat’ Jadran preploviti,
s dušmanom se ukoštac loviti
i sa plijenom nazad se vratiti.
Kad se flota sva je okupila,
tri mjeseca manevre imala
da ih dušman ne bi dočekao
i sve brode njima porazbio.
Bojovnici kunde napunili,
hranom su ih dobro opskrbili,
dobrim vjetrom Jadran preplovili
i po noći pred Šipunom bili,
kundure su ukrug usidrili.
Pol' vojnika brzo iskrcali,
a pola ih u štive su sakrili
u potrebi da bi navalili,
naprijed išli ak’ bi Šipunjeri,
koji dobri u svakoj su gveri,[6]
iskrcane bojne[7] savladali,
brode naše pod more topili.
Bojovnici tabor učinili,
na brdu su opkop iskopali,
vučje jame ondje izdubili
da bi u njih Šipunjeri pali.
Šipunjeri kad su ugledali
silne brode blizu usidrene,
odlučili napast’ još za dana.
Bojovnike brzo pripremili,
k taboru su ih uputili,
k brodovima flotu su poslali
ne bi li ih artom probijali.
Kad se flota njima približila,
bacačicama brode je napala.
S kundura su strelice letile,
sve su nebo one pocrnile.
Iz busije ormanice tanke
u ritmu na flotu navalile,
naskokom su neke zarobile,
drug'ma artom bokove probile.
Helandije po moru tonule,
veslačice vojnike lovile,
vezane ih kunduram' vodile.
Knez Šipuna, koj' vojnike vodi,
on na konju ka taboru juri,
sva mu halja vijori na buri.
Vučja jama mu na putu bila,
što je kneza i konja pojela.
Bez kneza vojnici su ostali,
nisu znali što bi učinili,
počeli su svi se povlačiti,
hoteć’ gradu svomu se probiti.
Bojovnici s kundura skočili,
na pol' puta sve ih ustavili,
lijepo sve ih oni su pozvali
oružje nek' sa se pobacaju,
ruke dignu, brzo se predaju,
ili svi će glave izgubiti,
s dvije će strane juriš učiniti.
Iz Šipuna nejačad gledala
kako vojska njina je skončala,
vrata grada tvrdo zatvorili,
gredama ih tvrdo poduprli,
misleć’ kako grad bi očuvali.
Knez Burutus tekliča im šalje
neka dođu, pregovore nudi.[8]
Biskup s deset Šipunjera priđe,
ispred kleči Burutusa kneza,
sva mu svita kleči njega iza,
pa sa knezom počne govoriti,
silne novce za otkup nuditi.
Još obeća pšenice i žita,
al’ Burutus još i zlata pita.
Kada su se lijepo razumjeli,
silnim žitom kunde napunili,
u sagene[9] puno zlata metli,
kojima su domu ga vozili.
Flota cijela domu zajedrila,
ispred sebe veslačice slala
na dušmana da b' upozorila.
U sredinu kundure stavili,
oko njih pesime razmjestili.
Oko sviju sagene jedrile,
po pučini lete kano strijele.
Kad su domu oni se vratili,
tri su dana veselo slavili,
jeli, pili i se veselili.
Treći dan su zamrlinu pili
za one što nisu se vratili.
Plijen su lijepo oni podijelili,
ni sirote nisu pozabili.
Davoru su lijepu diku dali
i Tumanu bogu nazdravljali,
paljenicu Kišu učinili
jer od njega svi su se plašili.
Tako se je bitka završila,
Šipunjerim’ to je škola bila,
nisu više brode napadali,
niti drugo nigdje više krali.
ŠIPUN (ČA)
Šipun grade, lipo ti je jime,
ma ti judi čuda ne vajaju
kada tuja driva napadaju.
Tri su naše kundure napali
ke su tamo va komercu bile,
robu po Taliji prodavale
i mirno po moru putovale.
Šipunjeri z jatne luke bili,
dvi kundure joni zaplinili,
sva kipaj su va veruge klali
i tamnici črnoj jih pejali,
si kampanju njihovu delaju,
siju, oru, siku i kopaju.
Tretja kundura vitar je ćapala,
po Jadriji pred njimi bižala,
sva jidra je jona poduplala
da bi brže po mori plavala.
Kad sprida Ceršaka je bila,
straža ju je naša akoržala,
sprotu ormanice poslala,
ke su kuntra suvragu rugale,
ča jih čeka lipo dat mu znale.
Suvrag pese kad je jugledal,
vaje rutu on je kambijal,
kuntra Šipunu prove namiruje,
pesan štrašnin on se ne koštuje.
Kundura je va luku koštala,
glasi tužne knizu je poslala.
Šipunjeri plavi oplinili
sva su njihov kipaj zasužnjili.
Burutusa glasi su ćapali,
o svemu mu teklići pravjali.
Kniz plovbana brzo naručuje
neka ča se pripetilo čuje.
Plovbanu on brzo naručuje
nek plovnicu za boj pripravjuje,
neka zbere sve hrvaske plavi,
š njimi Šipun neka brzo smlavi,
Šipunjeron neka trisku dade,
da no viju koga se napade.
Plovban brzo svih korbani zove
neka z plavi ka njemu doplove,
neka driva lipo sva armaju
i na novo neka jih blakaju,
slabe ruge druge kambijaju,
nova jidra neka jin kladaju
aš će biti Jadriju pasati,
Šipunjeri va koštac ćapati
i zi plinon nazad se tornati.
Kada se je plavnica sva zbrala,
tri miseci manovre jimala
da jih Šipunjeri ne bi dočekali
i sve plavi jin porazbijali.
Kunde z bojovnici napunili,
zi jizbunu sve jih oskrbili,
dobrin vitron Jadriju pasali,
po noći su sprid Šipuna pali,
kundure su jiron armižali.
Pol bojnici brzo su skrcali,
polovicu va štivah hranjali
va potribi da bi navalili,
napridovali ko bi Šipunjeri,
ki dobri su va sakoj gveri,
skrcanih bojni osabatali,
plavi naši pod more fundali.
Bojovnici tabor jučinili,
na božac opkopi zigradili,
kolo božca vučje jame klali
da bi vanje Šipunjeri pali.
Šipunjeri kada su vidili
silna driva blizu armižana,
odlučili napas još za dana.
Brzo joni kuhuri spravili,
kuntra taboru jih naputili,
kuntra drivon flotu su poslali
kako tuja driva bi fundali.
Kada flota drivon se koštala,
z hitačami driva napadala.
Zi kundur su strilice letile,
sve su nebo jone počrnile.
Zi busije ormanice tanke
va huću na flotu navalile,
nike su abordon zaplinile,
a drugin arton boci su razbile.
Helande su po moru fundale,
veslačice kuhuri lovile
i vezane kunduran vodile.
Kniz Šipuna, ki kuhure vodi,
na lušu kuntra taboru juri,
sva mu haja vijora na buri.
Vučja jama mu na putu bila,
ka je kniza i luša pojila.
Kuhuri su brez duka ustali,
nisu znali ča bi udelali,
pričeli su nazada hoditi,
hoteć se gradu probiti.
Bojovnici s kundur poskakali,
na pol puta svih su jih fermali,
lipo su svih oni avizali
neka armu od sebe kalaju,
ruke dvignu, brzo se predaju,
drugač će svi glave zgubiti,
z dvi će bande juriš učiniti.
Zi Šipuna nejač je gjedala
kako njina vojska je pasala,
vrata grada tvrdo zatvorili,
puntajkami vrata su puntali
misleć kako grad bi jočuvali.
Kniz Burutus teklića jin šaje
neka pridu ganati se vaje.
Biškup z deset Šipunjeri pride,
sprida kječi Burutusa kniza,
sva mu svita kječi njega iza,
pa zi knizon prične govoriti,
silne beči za odkup nuditi.
Još obeća šenice i žita,
ma Burutus još i zlata pita.
Kada se lipo sporazumili,
silnin žiton kunde napunili,
va šajete čudo zlata klali,
zi kimi su ga domu pejali.
Plavnica je domi zajidrila,
sprida sebe veslačice slala
na suvraga da bi avizala.
Va sredici kunde su klajene,
kolo njih pese rasporejene.
A kolo svih šajete jidriju,
kako strile po moru voziju.
Kada su domi se tornali,
tri su dani veselo slavili,
jili, pili i se veselili.
Tretji dan su zamrlinu pili
za onih ki se nisu vratili.
Plina lipo oni podilili,
ni sirote nisu pozabili.
Davoru su lipu diku dali
i Tumanu bogu nazdravjali,
Kišu velu pajenicu jučinili,
aš od njega su se si strašili.
Tako se je batošta finila,
Šipunjeron to je škola bila,
nisu više driva napadali,
niti drugo nigdje više krali.
[1] Rado Žic Mikulin: „Leo, Hrvati su bili judi od jizda i kopanjca, drivaka, ladaka, lada, ormanica malih i velih. Znači, bili su jizdici i efuri, judi od rik, jezer i mora, još va staron kraju. Zato je bil logičan dolazak na Sinjmor (Jadran) priko Danuba i zi poričja velih evroazijskih rik, po vodah i morih. Ni čudo kako su vaje (odmah) kada su prišli bili na moru kako doma. Došli smo na Sinjmor (Jadran) po dvih rutah, jedne priko Dunava, to ti je va pismi 'Imperij', i zi poričja velih rik, pisma 'Dlge lade'.“
[2] Kundura mala je hrvatski trgovački i ratni brod s pogonom na jedra i vesla, koji je ime dobio zbog oblika sličnog cipeli. Prema predaji otoka Krka, u vrijeme kralja Tomislava male kundure bile su duge oko 35 m, a široke 6 m. Na svakom boku su imale 15 vesala, sprijeda 3 m dugačak art, ravno dno, dvojnu križnu kobilicu i jako kormilo. Posadu je činilo 60 mornara, korban, ojban, jidban, rugban i hućban. Kundura vela je hrvatski trgovački i ratni brod, koji je prema predaji puntarskih kapetana bio dug od 35 do 40 metara, širok 6 i visok 6 metara s do tri jarbola i kosnikom te dvadesetak vesala na svakom boku. Vesla su se nazivala ruge, a na krmi je vjerojatno bio po par dugih vesala sa svake strane, koja su nazivali ormani i koja su mogla poslužiti kao pričuvno kormilo. Imala je dvojnu križnu kobilicu i bunbur, pregrađeni prostor koji joj je omogućavao plovidbu i kad je bila oštećena. Posadu su činili korban s dva pomoćnika, ojban s dva pomoćnika, rugban, jidban, hućban, koji je davao ritam veslačima, i šezdesetak ormanaca, tj. mornara veslača. Kada se rabila za boj, opremala se prednjim i zadnjim kaštelom i dodatnim oružjem te je imala do 200 članova posade. Porfirogenet bilježi da u vrijeme kralja Tomislava Hrvatska na moru ima do 100 kundura te u nastavku kazuje da postoje male i velike kundure te da velike imaju 20 momaka (vojnika), pri čemu jamačno ne broji veslače (Tugomerika, Knj. VI.).
[3] Komerc ili trgovina.
[4] Skrovite, zaklonjene, zaštićene, sigurne ili jatne luke.
[5] Brodovi, driva ili plavi.
[6] Borba, bitka ili gvera.
[7] Bojne ili vojnike.
[8] U izvorniku knez ih poziva na pregovore odmah, čakav. vaje.
[9] Sagena, veliki hrvatski brod s pogonom na jedra i vesla s dva do četiri jarbola i križnim jedrima. Uz naziv sagena koriste se nazivi sagita, šajeta i strilica, a svi u značenju strijela ili munja. Kao ratni brod, sagena je dodatno opremana kaštelima s kruništem na krmi i pramcu, dodatnim oružjem i vojničkom posadom. Bio je to dug, ne jako širok brod s po 60 do 90 vesala na svakom boku u dva reda. Gornji red vesala bio je na galeriji, koja se protezala od krme do pramca, a donji red (ruse) ispod nje. Po takvoj galeriji su Mleci svaki brod zvali galerom. U boju se veslalo samo donjim redom vesala jer je gornji bio otvoren, pa su mornari lako stradavali od strijela i drugih projektila. Brod je imao visoki baštun i jarbole s kvadratnim, a kasnije latinskim jedrima. Naprijed je imao visoku okovanu aštu, a ispred nje art za probijanje. To je u ono vrijeme bio najbrži brod na pučini. Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvatska je u vrijeme kralja Tomislava imala 80 većih sagena i 100 manjih kundura, gdje su sagene imale 40 momaka (vojnika), pri čemu car kroničar jamačno ne broji veslače (Tugomerika, Knj. VI.).