Ovu je pjesmu uz leut pjevao M. Šunj 1905. u Dubrovniku, zapisao A. Mrakovčić Pavlić, sačuvao Rado Žic Mikulin, a 2020. preveo L. Eleršek.
Pod Srđem strmim i visokim
Dubravica mala je smještena ,
na otočiću malom sagrađena
i visokim zidim' omeđena.
Silne zide bojnici čuvaju,
nezvana unutra ne puštaju,
po zid'ma su puške i topovi
kojʹ su mnoge dušmane odbili.
Na Srđu je Hrvatica vila,
Dubravi sve dare darovala,
sunca zrake, svjetla obilata,
sinje more, trgovca bogata,
vrijedne ljudi što raditi znaju,
što se posla s veseljem laćaju.
Velik blagdan od svetoga Vlaha,
Dubravica lijepo urešena
zastavama koje vijoraju
i trubama štono trubentaju,
vel'ku feštu svijetu obznanjuju.
POD SRDČCEN (ČA)
Pod Srdčcem zalin i vosocon
Dubravica mala postavjena,
na bračiću malon zagrajena,
zi visoci tvrdi miri zamejena.
Silne miri bojnici stražiju,
nepozvana nutar ne pustiju,
po mirih su puše i fučile
ke su mnoge suvragi odbile.
Na Srdčcu je Hrvatica vila,
Dubravi je sve dori dorila,
sunca zraki, svitla obilata,
sinje more, trgovca bogata,
vridni judi ča raditi znaju,
ki se posla z vesejen laćaju.
Veli blagdan od svetoga Vlaha,
Dubravica je lipo urešena
z vijorami ča no vijoraju,
zi trumbami ča no trunbitaju,
velu feštu svitu naznanjaju.