Davoriju[1] „Davore“ zapisao je A. Mrakovči Pavlić 1918. na Soškom bojištu pred kraj I. sv. rata. Zapis sačuvao Rado Žic Mikulin.
DAVORE[2]
Oj Davore stari Bože rata,
strašni Bože vojne u Hrvata,
Hrvati su uvijek te častili,
život tebi žrtvom prinosili,
sadi si se opet junak prebudio,
Hrvatima svojin vjeru povratio,
kad se skupa ti sa Kišom[3] združiš
Hrvatima svu potporu pružiš.
[1] Davorija, vrsta uglazbljene lirsko-epske pjesme, posebno karakteristične i česte u razdoblju hrvatskoga narodnoga i književnog preporoda, osobito u doba ilirskog pokreta (1835–43). Ima obilježje programske borbene, ratne pjesme (Kriegslied), u glazbenom smislu s osobinama patetične koračnice. Lj. Gaj smatrao je da naziv dolazi od imena slavenskog boga rata Davora (Hrvatska Enciklopedija).
[2] Pjevalo se 1918. na Soškoj fronti. Zapisao A. Mrakovči Pavlić. Ondje je zapisivač bojevao, točnije kao građevinski stručnjak gradio je bunkere i uspinjače za opskrbu snaga na bojišnici. Na pitanje ima li pjesmu u čakavici, Rado odgovara: „Ne, nema je na čakavskome. Pjevali su je i Bošnjaci. Oni su se tada smatrali Hrvatima, što su i bili.”
[3] Hrvatski bog osvete.