DAVORE, Soško bojište 1918.

 

Davoriju[1] „Davore“ zapisao je A. Mrakovči Pavlić 1918. na Soškom bojištu pred kraj I. sv. rata. Zapis sačuvao Rado Žic Mikulin.

 

DAVORE[2]

 

Oj Davore stari Bože rata,

strašni Bože vojne u Hrvata,

Hrvati su uvijek te častili,

život tebi žrtvom prinosili,

sadi si se opet junak prebudio,

Hrvatima svojin vjeru povratio,

kad se skupa ti sa Kišom[3] združiš

Hrvatima svu potporu pružiš.

 



[1] Davorija, vrsta uglazbljene lirsko-epske pjesme, posebno karakteristične i česte u razdoblju hrvatskoga narodnoga i književnog preporoda, osobito u doba ilirskog pokreta (1835–43). Ima obilježje programske borbene, ratne pjesme (Kriegslied), u glazbenom smislu s osobinama patetične koračnice. Lj. Gaj smatrao je da naziv dolazi od imena slavenskog boga rata Davora (Hrvatska Enciklopedija).

[2] Pjevalo se 1918. na Soškoj fronti. Zapisao A. Mrakovči Pavlić. Ondje je zapisivač bojevao, točnije kao građevinski stručnjak gradio je bunkere i uspinjače za opskrbu snaga na bojišnici. Na pitanje ima li pjesmu u čakavici, Rado odgovara: „Ne, nema je na čakavskome. Pjevali su je i Bošnjaci. Oni su se tada smatrali Hrvatima, što su i bili.”

[3] Hrvatski bog osvete.