Pjesmu „Dlge lade“ o dolasku Hrvata lađama iz Crnog mora pjevao je u Puntu na otoku Krku J. Žic Anin^{^[1]} na Ivanje 1895. godine. Pjesmu je zapisao Anton Mrakovčić Pavlić, a sačuvao i prepisao njegov unuk Rado Žic Mikulin. Godine 2019. preveo ju je Leonard Eleršek, a objavljena je u zbirci Putom Sunca (L. Eleršek i R. Žic Mikulin, 2019.).

DUGE LAĐE (ŠTO)

Duge lađe iz Crnoga mora,

ojajna ni ne na, iz Crnoga mora,

svim otoc'ma bjehu doplovile,

ojajna ni ne na, bjehu doplovile,

duge lađe, duge a tanane,

ojajna ni ne na, duge a tanane.

Pramci su im Suncem urešeni,

ojajna ni ne na, Suncem urešeni,

bokovi im štitim’ zaštićeni,

ojajna ni ne na, štitim’ zaštićeni.

Kada jedre, mostom se hvataju,

ojajna ni ne na, mostom se hvataju,

lađe duge s po trijes' vesala,

ojajna ni ne na, s po trijes' vesala.

U njim’ voze momke i djev’čice,

ojajna ni ne na, momke i djev’čice.

Svi su oni lijepo odjeveni,

ojajna ni ne na, lijepo odjeveni:

na glavam’ im kacige sijaju,

ojajna ni ne na, kacige sijaju,

lančanice tijelo pokrivaju,

ojajna ni ne na, tijelo pokrivaju,

iz daljine na suncu sijaju,

ojajna ni ne na, na suncu sijaju,

na nogam' im meke postolice,

ojajna ni ne na, meke postolice,

preko svega kaban je crveni,

ojajna ni ne na, kaban je crveni,

za pasom im mači fužinari,

ojajna ni ne na, mači fužinari,

u strijelnici strijele od čelika,[2]

ojajna ni ne na, strijele od čelika,

preko pleća dugi im lukovi,

ojajna ni ne na, dugi im lukovi.

Kad gađaju strijelom, pogađaju,

ojajna ni ne na, strijelom pogađaju,

kad ih gledaš ‘nako božanstvene,

ojajna ni ne na, ‘nako božanstvene,

sve visoke, uzdignute glave,

ojajna ni ne na, uzdignute glave,

da su s neba bozi ti se čini,

ojajna ni ne na, bozi ti se čini,

ne junaci koje sunce grije,

ojajna ni ne na, koje sunce grije,

hvalu pjesmom bozima su dali,

ojajna ni ne na, bozima su dali,

jer se bjehu sretno dopeljali,

ojajna ni ne na, sretno dopeljali,

otocima brzo raširili,

ojajna ni ne na, brzo raširili,

sve su kopno odmah naselili,

ojajna ni ne na, odmah naselili,

Davoru[3] su oltar načinili,

ojajna ni ne na, oltar načinili,

Kišu[4] pod njim jamu iskopali,

ojajna ni ne na, jamu iskopali.

sve su lijepo cvijećem posipali,

ojajna ni ne na, cvijećem posipali,

neka znade tko izda Hrvate,

ojajna ni ne na, tko izda Hrvate,

izdaju će glavicom platiti,

ojajna ni ne na, glavicom platiti.

Stare majke, vi djecu učite,

ojajna ni ne na, vi djecu učite,

nek’ se boje Kiša im recite,

ojajna ni ne na, Kiša im recite,

izdajice idu pod zemljice,

ojajna ni ne na, idu pod zemljice.

Kiš ih svuda kamo idu slijedi,

ojajna ni ne na, kamo idu slijedi,

glavica im više ništ’ ne vrijedi,

ojajna ni ne na, više ništ’ ne vrijedi.

Složni bud’te i se ne svađajte,

ojajna ni ne na, i se ne svađajte,

jedan drugom uvijek pomagajte,

ojajna ni ne na, uvijek pomagajte.

Tuđin samo svoju korist gleda,

ojajna ni ne na, svoju korist gleda,

ni ga briga što će s vama biti,

ojajna ni ne na, što će s vama biti,

najvolio bi vas zasužnjiti,

ojajna ni ne na, bi vas zasužnjiti.

DLGE LADE (ČA)

Dlge lade zi Črnoga mora,

ojajna ni ne na, zi Črnoga mora,

na sve žali bihu doplovile,

ojajna ni ne na, bihu doplovile,

dlge lade, dlge a sulite,

ojajna ni ne na, dlge a sulite.

Primci jin z Slncen urešeni,

ojajna ni ne na, z Slncen urešeni,

boci su njin z branci utvrjeni,

ojajna ni ne na, z branci utvrjeni.

Kada jidre, moston se ćapaju,

ojajna ni ne na, moston se ćapaju,

lade dlge zi po trejset vesli,

ojajna ni ne na, zi po trejset vesli.

Va njih voze divci i divčice,

ojajna ni ne na, divci i divčice.

Svi su joni lipo jobučeni,

ojajna ni ne na, lipo jobučeni:

na glavah jin timinci rošaju,

ojajna ni ne na, timinci rošaju,

veružnice tilo pokrivaju,

ojajna ni ne na, tilo pokrivaju,

z dlgoga se na slncu šajnaju,

ojajna ni ne na, na slncu šajnaju,

na nogah jin mehke stupanjice,

ojajna ni ne na, mehke stupanjice,

priko svega kaban je črjeni,

ojajna ni ne na, kaban je črjeni,

za pason jin meči fužinari,

ojajna ni ne na, meči fužinari,

va strilnjači strile su jod nada,

ojajna ni ne na, strile su jod nada,

priko pleći dlgi jin boguni,

ojajna ni ne na, dlgi jin boguni.

Kad turgaju strilun, zadinjaju,

ojajna ni ne na, strilun zadinjaju,

kad jih gjedaš jonako horave,

ojajna ni ne na, jonako horave,

sve visoce i dvinjene glave,

ojajna ni ne na, i dvignjene glave,

da su z neba bozi ti se pari,

ojajna ni ne na, bozi ti se pari,

ne junaci kih no slnce cmari,

ojajna ni ne na, kih no slnce cmari,

zi pismu su bogon diku dali,

ojajna ni ne na, bogon diku dali,

aš se bihu srićno pripejali,

ojajna ni ne na, srićno pripejali,

po bodih se brzo raširili,

ojajna ni ne na, brzo raširili,

svu kiriju vaje naselili,

ojajna ni ne na, vaje naselili,

Davoru su božac jučinili,

ojajna ni ne na, božac jučinili,

Kišu pod njin jamu su skopali,

ojajna ni ne na, jamu su skopali,

sve su lipo cvićen posipali,

ojajna ni ne na, cvićen posipali,

neka vije ki izda Hrvati,

ojajna ni ne na, ki izda Hrvati,

izdaja se zi glavicu plati,

ojajna ni ne na, zi glavicu plati,

stare maje, vi dicu jučite,

ojajna ni ne na, vi dicu jučite.

Nek se boje Kiša jin rečite,

ojajna ni ne na, Kiša jin rečite,

izdajice gredu pod zemjice,

ojajna ni ne na, gredu pod zemjice.

Kiš jih svuda kamo gredu slidi,

ojajna ni ne na, kamo gredu slidi,

glavica jin više niš ne vrid,

ojajna ni ne na, više niš ne vridi.

Složni budte i se ne karajte,

ojajna ni ne na, i se ne karajte,

jedan drugon vavik pomagajte,

ojajna ni ne na, vavik pomagajte.

Tujin samo svoju koris gjeda,

ojajna ni ne na, svoju koris gjeda,

ni ga briga ča će s vami biti,

ojajna ni ne na, ča će s vami biti,

najvolil bi vas on zasužnjiti,

ojajna ni ne na, on vas zasužnjiti.

[1] Leonard Eleršek: „Rado, uz gornju pjesmu piše da ju je zapisao vaš djed Anton 1895. po pjevanju J. Žic Anina, a u životopisu Jive Žic Šimunova napisali ste da vam je on u dubokoj starosti pjevao pjesmu 'Dlge lade'.“

Rado Žic Mikulin: „Je. Pričel je jedan dan, ontrat je prišal do desetak versi i mi rekal neka priden juro, pa će mi pivat drugi del. Pismu mi je pival tri ali četire dni. Rekal mi je kako je tu pismu naučil od svoga dida i kako ju je did naučil od svoga dida. On je misli kako pisma mora bit od iona (starine)… Jive Žic Šimunov je bil fanj star kada je meni kantal. Umrl je va 106. godini života… Jive Žic Anin je kantal didu Antonu, a Jive Žic Šimunov meni. Jenoga i drugoga sam dobro poznal. Nikada ni jedan ni drugi se nisu tužili ni cvilili. Živjenje su zimali onako kako je dohajalo.“